pod sth crossom

ponedjeljak, 24.03.2008.

Navijaci!!!

Svako jutro upalim komp i gotovo mehanicki kliknem na hrvatske stranice,tek da provjerim sta se zbiva,kakvo je vrijeme i friske traceve.Ne radim to iz neke strasne nostalgije,nego tek toliko da imam temu kad naletim na nekog poznatog pa onako uz kavu,prodjemo kroz svim emigrantima omiljenu temu:Sta ima novoga doma??
Zadnjih par dana sam ostao apsolutno zabezeknut akcijom "ciscenja" BBB-a. Odmah da rijesimo dilemu, rodjeni sam ZG i nije bilo nedjelje da nisam grickao koscice na istoku od nervoze i drukao za Dinamo.No,tadasnjoj generaciji
navijaca nisu na pamet padale takve nebuloze.Je bilo je sora,naravno i naguravanja sa policijom,no bilo je i razloga za to,promjena imena uglavnom.Od koga da se cisti grad,cemu razbijanja,tuce i ostala sranja.No da ne ulazimo u dublje analize,jer mislim da je to samo otuzna preslika svega sto se zadnjih 15-tak god.dogadjalo u RH,i klinci jednostavno imaju krive idole i totalno iskrivljen sustav vrijednosti.
Zelio bih vam ustvari opisati kako izgleda ulazak na stadione i ponasanje navijaca ovdje.Bio sam i na nogometnim i rugby utakmicama,koje su ovdje ipak popularnije.Nedavno je otpocela nova sezona rugby lige,stota sezona i vec tradicionalno je otvaraju dva kluba koja su u ligi prakticno od osnutka i koji su veliki rivali,cak bi se moglo reci da postoji i neka vrst animoziteta,lagane mrznje, izmedju ta dva kluba.Jedan od ta dva kluba dolazi iz bogatog,posh,istocnog dijela Sydney-a,Sydney Roosters,dok drugi dolazi iz radnickog,siromasnijeg dijela grada,South Sydney Rabbithos, koji su nedavno postali vrlo popularni,zahvaljujuci cinjenici da im je jedan od vlasnika Russel Crowe.Mediji su pumpali atmosferu,raspisali se o svim problemi i sukobima izmedju ta dva kluba.No na dan utakmice nema tuca izmedju navijaca,nema blokiranja pola grada,kordona specijalaca.Zajedno se pije piva u pubovima,ima naravno podjebavanja izmedju dva tabora,ali sve zavrsava na tome.
Zajedno se ide na stadion,bez kordona 1000 policajaca koji jedva razdvajaju dvije grupe,na utakmice odlaze cijele familije,sport postaje praznik i izlazak za cijelu obitelj.Zamislite takav scenario na tekmi Dinamo-Hajduk..Nezamislivo jel da?? Prilazi stadionu su ovdje siroki,ulazi su veliki i apsolutno nema guzve, nema guranja,trpanja u uske redove i naguravanja na ograde i prolaze kroz polukaveze di vas prepipaju od glave do pete.Prijevoz je savrseno organiziran.Vlakom vam treba 20minuta od centra do doslovce samog ulaza na stadion,parkirnog prostora na izvoz.Prije nego sto ce te uci na samu tribinu,karta se skenira i ljubazni sluzbenik ce vas uputit gdje trebate ici.Posto imamo clanske iskaznice jednog od ta dva kluba,imamo osigurano mjesto na tribini.U pretprostorima tribina,nalazi se tepih,da pravi tepih,nekoliko mjesta na kojima mozete kupiti pivu,hranu,lounge area i toaletni cvorovi,koji za razliku od maximirskog imaju cak i sjedala i ne mirisu na urin.Na samom stadionu ponovo ista prica,navijaci iz dva suprotna tabora sjede jedni do drugih,pomjesani na tribinama i bodre svoje klubove,tateki uzivaju objasnjavajuci svojim nasljednicima o cemu se zapravo radi,pije se piva,jedu se hot dogovi,cijele obitelji uzivaju.
Zamislite,molim Vas nema cak niti petardi,baklji,dimnih bombi i tucnjave ako suparnicki klub zabije pogodak.Na kraju tekme opet ista prica,u slucaju da vas klub izgubi,stisne se ruka navijacu drugog kluba i jednostavno kaze;Well done,maybe next time i ide se dalje.Na povratku doma nema polupijanih klinaca koji u coporu,jer individualno nisu dovoljno hrabri,prevrcu aute i razbijaju tramvaje,nego kolone veselih ljudi,koji su upravo odgledali vrhunsku predstavu i uzivali u izlasku sa svojom obitelji.
Najsmjesnije od svega je da prilikom telefonskih razgovora sa starim frendovima,koji su eto ostali u RH,zna mi se spocitnuti kao;Ma daj,di si ti to otisel,medju klokane zivet,pa mi smo od 7 st tu,mi imamo kulturu,kaj vi tam imate,najstarija zgrada vam je mladja od nasih baka??
Eh,sada o kojoj mi to kulturi tocno govorimo??

- 13:54 - Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.02.2008.

kako poloziti vozacki u Australiji

Jedan od najvecih izazova,prilikom doseljavanja u Sydney,bio nam je privikavanje na promet,tj cinjenica da promet tece drugom stranom od one na koju smo navikli u Hrvatskoj.Bilo je i komicnih situacija,cekanja autobusa na krivoj strani ceste i odlaska u totalno drugom pravcu od zeljenoga,no bilo je i rizicnih situacija,prelazeci cestu gledajuci na krivu stranu i cudjenja kako je za ovako veliki grad,promet ustvari tih,sve dok te iz takvog cudenja ne trgne automobilska sirena i skripa kocnica koje su uspjele zaustavit auto tik do tvoje noge,jer ustvari gledas na krivu stranu dok promet dolazi od tamo od kuda ne bi trebao.Naravno,obavezno nakon takvog soka slijedi ubrzano kucanje srca,savijanje u trbuhu,pokusaj dolaska do daha i misao:Pa koji meni k...c ovo treba,prezivis sva sranja od rata do pretvorbe doma,i sad tu, da me skrsi neki mali kinez kojem samo oci vire nad volanom?? No,nakon par tjedana naviknes se na to i dodje vrijeme da i ti krenes voziti.Kako sam imao polozen vozacki iz Hrvatske,mogao sam voziti auto po dolasku u Australiju.Zakon kaze da nakon 3 mjeseca boravka u zemlji,vozacka iz domicilne zemlje ne vrijedi( i dalje se moze voziti na internacionalnu) te da se mora posjedovati lokalna vozacka,koja usput sluzi i kao predmet identifikacije( kao u Hrvatskoj osobna).Dakle prvo sto morate napraviti je prijevod vase postojece dozvole,zatim otici u RTA( koja ima u nadleznosti sve sto se tice prometa i cesta-policija je tu samo da provodi zakon,dakle registracija,vozacke,kazne sve se to rjesava u RTA,policija nema veze sa time)predati sve dokumente i prijaviti se na teorijski ispit.Posto je Australia multikulturalna zemlja,meni je brada ispala na salteru kad mi je sluzbenik objasnio da postoji mogucnost polaganja i ucenja na hrvatskom jeziku.Naravno,tek friski emigrant iskoristio sam tu mogucnost,ugrabio knjizicu na maternjem jeziku i u dva tjedna,nabubao teoriju.Sam teorijski ispit se polaze na kompjutoru,sistemom touch screena i uz malo logike( pitanja su vrlo jednostavna) prokrstari se kroz,cini mi se 40-tak pitanja.Odmah nakon toga saznate rezultate i ako ste prosli teoriju,odmah vas uslikaju,testiraju vid i za 10-tak minuta vozacka s L( learner) oznakom vam je u dzepu.Znaci,mozete na cestu.Za ljude koji nemaju prijasnjeg vozackog iskustva L znaci da mozete upravljati autom ali samo u pratnji nekoga tko ima punu australsku vozacku.Da malo pojasnim L je pocetni nivo,nakon kojeg ide crveni P,na kojem ste godinu dana( restrikcija u max dozvoljenoj brzini),zatim zeleni P,traje godinu i pol( max mozete voziti 100 km/h)te puna prava vozacka.U mom slucaju,ostalo mi je samo polaganje voznje( preskacem sva P i idem direkt na punu) i stvar rjesena.Nakon dobivanja L vozacke,polako sam se prvo vozikao po kvartu a potom i hrabro krenuo u veliki grad.Zena je bila kopilot,naoruzana planom grada( lako se izgubit) i davala direkcije lijevo,sad desno,ravno,sad..j...i ga,stani sa strane da skuzim di smo sad...polako smo upoznavali i sam grad.Naravno bilo je skretanja u krive trake,posebice na velikim raskrizjima i panicnog blicanja nadolazecih vozila,te jos panicnijeg jjjjoooojjjj!!!! mog hrabrog kopilota.
No practice makes perfect i uskoro sam bio spreman za veliki dan.Naoruzan samouvjerenjem i izrentanim autom( naime,nismo jos tada skucali dosta love da si kupimo svoj auto,jer smo doslovce dosli samo sa svaki svoja dva kofera-bas kao iz prica nasih baka i djedova) te kao iz suba polozio vozacki.Sjecam se kao danas,dosao sam doma sav crven u licu od uzbudjenja,ponosno drzeci vozacku u ruci.Tu je-prvi sluzbeni australski dokument.
Cijeli taj proces je jednostavan( ako nemate vozacku iz RH,nego polazete ovdje po prvi put( kao moja supruga),jedino,nakon sto prodjete teoriju i dobijete L dozvolu, morate naci nekoga tko ima punu vozacku da vozi sa vama cini mi se 60 sati,nesto kao auto-skola doma)i za usporedbu s RH jeftin-cijeli taj proces,ukljucujuci cijenu teorijskog ispita,cijenu prakticnog ispita i izdavanje vozacke- ce vas kostati oko 250$.Dakle nema skupog medicinskog i jos skuplje auto-skole( u slucaju da imate nekog sa punom vozackog koji ce voziti sa vama 60 sati i svaki sat upisivat u vasu knjizicu sa opisom direkcije di ste vozili te kilometraze).Naravno,moze se i ta knjizica ispunit bez da se odvozi tih 60 sati,ali vjerujte ne isplati se jer kad izadjete na praktican ispit,vidjet ce se da nemate pojma o voznji..
Nisam niti sanjao da cu uskoro imati priliku biti instruktor vlastitoj zeni,prilikom njenog polaganja vozackog.

- 04:08 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 02.02.2008.

Kupnja madraca

Ustvari,ne znam tocno zasto sve ovo zapocinjem.Pomalo dosada,pomalo nagovaranje supruge da zapocnem pisati( joj,ti tak'uvijek lijepo napises cestitke za Bozic ili najcesce; koliko ti samo mozes s...i.po papiru..) pomalo zelja da sa nekim podijelim svakodnevnicu,pomalo potreba da drugi,koji bi zeljeli doci u Australiju, dobe uvid u svakodnevni zivot prosjecnog stanovnika ove zemlje.
Dakle,hmm da pocnemo.
Preskociti cu sad nase prve emigrantske dane,kako smo dosli ovdje,zasto,kako smo se snasli i slicno.Ima vremena za slicne price. Prije otprilike tjedan dana vratili smo se sa dvotjednog godisnjeg odmora,kojeg smo proveli putujuci campervanom( usput niti supruga niti ja nismo tipovi za kamparinje,ali eto-'ajmo i to probat) od kucne baze u Sydney-u do 1200km udaljene Noose u tropskom Queenslandu. Necu sad opisivat dogodovstvine i mjesta koja smo obisli( nekom drugom prilikom,mozda) nego o dogadjaju koji je uslijedio nakon povratka u Sydney. Vec neko vrijeme smo se budili ujutro strgani-glava boli,vrat pucka cim ga nagnem da popijem prvu kavu..znate taj osjecaj kad se probudis a sve si ceskas glavu i mislis:"Pa jesam uopce spavao,kak se tak umoran osjecam?". Spavajuci dva tjedna u campervanu( u biti kamp kucica na kotacima)koji bas i nije sinomin za luksuzno spavanje,skonatli smo da se budimo friski,odmorni nema bolova i ceskanja po glavi te da povratkom u Sydney moramo promjeniti madrac.
Vrativsi se doma,odmah smo drugo jutro otisli u shopping centar i potrazili ducan koji prodaje samo krevete,madrace i svu dodatnu opremu sta ide uz to.Nakon nekoliko sekundi iskusan lovac( citaj trgovac),namirisao je svjezi plijen( citaj;nas dvoje).Hello,hello-nice tan, how are you,what are you looking for..i polako smo upadali u zamku.Nakon sto smo mu se pojadali o jutarnjim tegobama,nismo se posteno niti snasli,a vec smo lezali na posljednjem tehnoloskom cudu-madracu spojenom na kompjutor,koji bi nam u tren oka trebao reci koji je madrac najbolji za nas.Odmah sam skenirao ducan krajickom desnog oka i snimio najskuplji te rekoh zeni:Pazi sad ziher bu ovaj izbacil,ma nema sanse da me nagovori da ga uzmem,daj gle-ma,za tu lovu taj madrac ima sam da se pospremi i napravi nam dorucak.Zena se samo nasmijala i rekla hladnim glasom:Pa normalno,nismo bedasti..
Nakon sto nas je madrac spojen na kompjutor izmjerio( tezina,nacin spavanja,te okrenite se na trbuh,ledja,bok) i nakon sto je usporedio moje i zenine podatke-stigao je i rezultat.Osmijeh od usta do usta nam se razvukao kad smo vidjeli da nam bas super odgovara taj najskuplji madrac.Lovac skonta u cem je stvar i odmah predlozi da legnemo,niti minutu poslije stizu i jastuci taman za taj madrac i za polozaj nase kraljeznice i vrata...Cudo..Ali stvarno,covjek se osjeca ugodno,sve nekako tonemo u tom vrazjem madracu,lijepo nam.Lovac objasnava sve o vrazjem madracu-zadnja rijec tehnologije,NASA ga koristi, ma kraj svijeta..Zena,vidim polako sklapa oci-skoro pa da zaspi u sred ducana.Uvalim joj,lezeci tako u sred ducana,lagano lakat pod rebra da me dalje ne sramoti i da kojim slucajem ne pocne lagano hrkat,te pitam Lovca imali nesto slicno ali malo jeftinije.Naravno,kaze,i voda nas po ducanu da se izlezavamo po jos par modela.Zna vrag di nas vodi,ma niti jedan nije tako udoban i mekan kao onaj prvi.Najskuplji.Bas onaj koji,ma nema sanse da ga kupim.Predlozi on jos jednom,sad kad smo isprobali druge da legnemo ponovno na the madrac..Ma,istina najbolji je..joj sto je mekan,sve se nekako oblikuje po nama,te kao da nas grli.Vidjevsi Lovac da se lomimo baca zadnje adute..moze i na otplatu,te dodatna oprema( jastuci,zastitne presvlake)sve za istu cijenu..
Objasnjava sve posljedice loseg spavanje,sve dobrobiti dobrog sna,deset godina garancije na madrac,Lovac cak i izracuna koliko kosta taj madrac kroz deset godina i kako je to u biti mala cijena za ono sto nudi.I tu nas tako lezeci na tom vrazjem madracu Lovac konacno sredi.Ja,kao opecen koprivom skocim s tog vrazjeg madraca,viknem kao pomahnitali:Mate,we have a deal,I'm taking this miracle mattress!! Zena naglo otvori oci( ponovno je uspjela malo ubit oko,lezeci na njemu),obrise slinicu sa desne strane usne(joj,samo me sramoti) i da mi pogled koji samo sto ne progovori:'Jesi poludio"?? No,vec je bilo kasno..Deatlji kreditne kartice su vec bili u sistemu i taj madrac kojeg sam se zakleo da ga necu kupiti,vec je bio narucen.U kratko nakon pet dana iscekivanja,jutros oko 6( za nevjerovati)stigao je on.Madrac.Odmah smo ga stavili u upotrebu.Zena se upravo probudila( zbilja gleda svjeze) nakon skoro 10 sati spavanja,a mene tek ceka prva noc sa njime..Bas me zanima kak cu se sutra probuditi....

- 05:45 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	ožujak, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31